Skip to main content
Predrag Mašić

Predrag Mašić - lider, programer, predavač, vlasnik Esenca Software i IT kursevi

Predrag Mašić završio je FON, tokom studija počeo da radi samostalno, osnovao studentsku organizaciju FONIS, vlasnik je kompanije ESENCA SOFTWARE, predavač 20 godina u IT sektoru. Prenosimo razgovor i njegove savete.
 

Kakav imate savet za buduće polaznike kurseva programiranja?
Pre svega potencijalni polaznici moraju biti čvrsto rešeni da žele da budu programeri, da žele time da se bave, da moraju biti svesni da svaki dan moraju da uče, da njihov napredak najviše zavisi od njih samih. Kada to odluče, moj savet je svakako da se najpre posavetuju sa nekim drugarom ili poznanikom koji već radi kao programer i da im na taj način već bude jasno šta ih sve čeka u budućnosti i da im on preporuči tehnologiju, programski jezik ili konkretan kurs. Naravno i mi smo svakodnevno dostupni za takav ili dodatani savet. Nakon toga je informisanje o obrazovnim ustanovama i upis konkretnog kursa.
 

Koji kurs programiranja predlažete za potpunog početnika?
WEB dizajn.
 

Ko su predavači i kako ocenjujete njihov kvalitet i rad?
Predavači su programeri koji već imaju radno iskustvo na projektima. Mogu reći najbolja opcija za polaznike, jer ne dobijaju teoriju već odmah gde se to primenjuje u praksi. Sigurno da ne mogu biti objektivan i da dam ocenu, ali statistika kaže da je ispod 0.3% polaznika ne zadovoljno predavačima do sada, što je za mene odličan rezultat, a kao razlozi su navođeni da ne mogu da prate predavača jer suviše brzo radi, ili prosto da im predavač ne odgovara ne navodeći razlog.
 

Koliko je bitna praksa nakon završenog kursa ili uopšte neke škole ili fakulteta?
Recimo, već prilikom prvog razgovora, potencijalnog polaznika informišemo da je praksa najvažnija posle kursa, a potom moje kolege i ja od prvog časa govorimo polaznicima „praksa i samo praksa“, teramo ih da nađu način za praksu ako kod nas nisu upisali kurs sa praksom. Neki od načina su da vide sa prijateljima da li ih mogu ubaciti u kompaniju gde rade, potom da samostalno rade projekte na Freelance sajtovima ili samo da rade na ne komercijalnim projektima, ili na kraju ako i nisu upisali kod nas kurs sa praksom da razmisle i da krenu posle kursa.
 

Kakav je kvalitet polaznika koji su završili kurseve programiranja po Vašem programu i koliki je procenat zapošljavanja nakon završenog kursa?
Mi od 100% polaznika koji su krenuli imamo 82% koji su završili, 14% koji još nisu završili završni rad i projekat, samim tim nisu dobili sertifikat, i 4% koji su odustali jer nisu mogli da prate rad, da uče i sl..  Prosečna ocena je 86 bodova od 100, što je dobar rezultat. Što se tiče zaposlenih nakon kursa, procenat je 76%, ali tu uzimamo i u obzir polaznike koji su već programeri i kod nas su završili neki dodatni kurs i potom polaznike koji već rade, ali su se prebacili u IT sektor kompanije zato što su završili kurs. Polaznici koji traže prvi posao procenat je 64%, što znači da polaznik koji je kod nas završio kurs + praksu, ima veliku šansu da se zaposli. Ovo sve govorim na osnovu dostupnih informacija od polaznika.
 

Koliko je važna diploma prilikom konkurisanja za posao programera?
Diploma je ulaznica, ali nije glavni faktor za zaposlenje. Ukoliko imate 3 kandidata, prvi koji je završio državni fakultet, drugi koji ima diplomu kursa, i treći koji nema diplomu, a nakon testiranja ako je najbolji kandidat sa diplomom kursa, poslodavac će njega izabrati, jer je znanje najmerodavnije za izbor kandidata. Ako su rezultati isti za sva tri navedena kandidata, poslodavac će dati prednost kandidatu koji ima državni fakultet.
 

Da li polaznici odustaju sa kurseva?
Da. Po našoj evidenciji 4% polaznika odustane. Razlozi su što se nisu pronašli u programiranju, nemaju vremena, trenutni posao im ne dozvoljava da kvalitetno prate, ne mogu da nastave plaćanje.
 

Postoje li nezadovoljni polaznici?
Mali broj. To su ljudi koji krenu na kurs, ali već nakon nekoliko dvočasa predavač primeti da polaznik ne radi kod kuće, ne uči i on mu skrene pažnju na to i posavetuje ga, ili polaznik prosto to sam kaže da je očekivao više, i u tom slučaju odustaje ili završi kurs, ali je i dalje nezadovoljan jer je očekivao da će biti programer tako što ćemo mi sve da mu obezbedimo, a najveći problem je do njega jer ne uči.
 

Da li ste oborili nekog od polaznika?
Da. Polaznik dođe na odbranu rada ne pripremljen, ne radi mu aplikacija, sajt, program. U tom slučaju kažem da nije dovoljno i damo vreme da se to popravi, i negde u proseku oko mesec dana polaznik ispravi greške i završi odbranu. Ako rad nije za minimum od 60 bodova, ne mogu da ga pustim. Polaznik jeste ljut, ali sam ga naterao da još mesec dana uči.
 

Postoje li polaznici koje ne upisujte na kurseve?
Postoje. Odbijam kandidate koji traže garanciju za zaposlenje, tipa ako se ne zaposlim ja ću biti ne zadovoljan. Mi ćemo svoj posao da odradimo, to garantujemo, ali da neko postane programer, najviše zavisi od njega samoga. Nažalost, ne mogu svi postati programeri i zato ne možemo garantovati.
 

Koji je Vaš savet za praksu i prvi posao u IT sektoru i na koji način da se konkuriše?
Već tokom kursa mi učimo naše studente da rade na svom portfoliu, da naprave vlastiti sajt gde će se predstaviti, gde će reći šta znaju, šta trenutno uče, da prikažu projekte koje su radili. Drugi korak je nakon završetka kursa i prakse kod nas, da kontaktiraju prijatelje da li možda u njihovim kompanijama postoji mogućnost za praktikante, juniorske pozicije i da pošalju CV, motivaciono pismo. Ako tu ne postoji mogućnost, onda je sledeći korak drušvene mreže, gde će se kroz jednu objavu napisati ja sam taj i taj, znam to i to, radio sam to i to, da li nekom treba praktikant, možete li proslediti i sl. Zadnji način je slanje emaila na oglase gde se treba ponovo predstaviti na pozitivan i odgovarajući način. Sve dok se traži posao ili praksa, i dalje učenje i samostalan rad traje.
 

Možete li dati primer dobrog i lošeg načina konkurisanja?
Naravno.

Dobar primer:
 

Poštovani,

moje ime je (ime i prezime), ovom prilikom konkurišem na Vaš oglas za juniorsku poziciju PHP programera.

U prethodnih godinu dana završio sam jednogodišnji kurs PHP programiranja sa praksom na eCampus Univerzitetu, a pre toga sam godinu dana samostalno radio na mom znanju i usavršavanju iz PHP/HTML/CSS/JavaScript/WordPress.

Tokom kursa i usavršavanja naučio sam, ali mogu da i kažem da je trenutno znanje koje sam primenio na sledećim projektima:

PHP (aplikacija1 (navesti primer aplikacije koja je urađena), aplikacija2 (navesti primer aplikacije koja je urađena...)))

WordPress (primer sajta 1, primer sajta 2, primer sajta3...)

Pogledajte prortfolio mojih radova na mom sajtu (nazivsajta.com).

Ono što ističem jeste odlično znanje Html, CSS, izrada tema, responsive dizajna.

Poznajem više nego dobro JavaScript, XML, OOP, kao i Agilne metode za razvoj (SCRUM). Takođe vođenje projekata sam radio kroz JIRA (ili navesti način na koji se projekat vodio).

Navodim i da sam koristio GITHUB (npr. navesti neki alat za reviziju koda) za kontrolu revizija koda.

Trenutno učim Laravel, i već imam urađenu aplikaciju.

U prilogu šaljem CV i motivaciono pismo.

Unapred hvala na odvojenom vremenu i sa nadom da ćete me kontaktirati za dalje testiranje.

S poštovanjem,
(potpis,kontakt telefon i sl..)
 

Loši primeri:
 

Poslati prazan email sa zakačenim CV, koji je šablonski.

Poslati email tipa „Druže javljam se na konkurs“.

Poslati email sa pitanjem „Da li i dalje važi oglas?“

Poslati email tipa „Dajte mi šansu besplatno ću raditi samo da dobijem šansu, sa gramatičkim greškama i sl...“
 

U čemu je razlika između plaćene i neplaćene prakse, i juniorske pozicije?
Glavna razlika je u trenutnom znanju, sposobnostima, ličnim osobinama, ali i u potencijalu za učenje i napredak. Ukoliko kandidat može za dve nedelje do mesec dana da radi samostalno na konkretnom tasku onda govorimo o juniorskoj poziciji, ako kandidatu treba 3 meseca do samostalnog rada govorimo o plaćenoj praksi, a ako treba 6 meseci onda govorimo o ne plaćenoj praksi. Sve sa pretpostavkom da će kandidat napredovati i učiti. Kandidati moraju biti u startu svesni, bez obzira koja je pozicija u pitanju od ove tri, da će se javiti najmanje još 100 kandidata koji žele isto.
 

Kako poslodavac gleda na biografije kandidata, kako vrši selekciju?
Ako pričamo o juniorskoj poziciji, poslodavcu je cilj da izabere kandidata koji će pre svega napredovati i koji je timski igrač. Na osnovu testiranja trenutnog znanja i osobina poslodavac to proceni i od svih kandidata, a kod juniorske pozicije kao što sam već rekao, javi se sigurno preko 100 kandidata, izabere za njega najboljeg. Osim znanja i procene za napredak i procene da li je kandidat timski igrač, poslodavac rangira diplomu, projekte na kojima je radio kandidat, da li je negde pre bio na praksi, rangira i rezultat na psiho testu i sl.
 

Koje su aktuelne IT tehnologije za rad?
Gledajući potražnju, poslove, ne bi mogao reći da se neka tehnologija nalazi ispred druge. Svakako od PHP, JAVE, JavaScripta, mobilnih tehnologija, .NET-a, teško mogu napraviti razliku.
 

Kakvo je trenutno stanje u IT sektoru u Srbiji?
Mogu da kažem više nego zadovoljavajuće. Internet je sve brži, rad i komunikacija sa stranim klijentima je dobra, dostupnost posla je sve veća. Jedino u procesu zaposlenja postoji veliki disbalans između seniora i juniora, seniora nema na tržištu, a juniora dosta, ali malo otvorenih pozicija.
 

Šta očekujete da se desi za recimo 5 godina sa strane IT obrazovanja i zapošljavanja?
Mislim da će sve više privreda da ulazi na obrazovne ustanove, da se povezuje sa njima, da predavači budu iz privrede, da praksa bude zastupljena od starta školovanja. Što se tiče zaposlenja, iskristalisaće se i napraviti standard kako za kandidate, tako i za kompanije.
 

Biografija:

Predrag Mašić rođen je 1979. godine u Gospiću, Lika, Republika Hrvatska. Do 1995. godine živeo je u Teslingradu, Republika Srpska Krajina, (do 1991. godine i posle 1995. godine grad se zvao/zove Lički Osik), posle pada Republike Srpske Krajine, dolazi u Republiku Srbiju, u banatsko mesto Sakule.
 

Osnovnu školu završava u Teslingradu 1993. godine, upisuje gimnaziju u Korenici iste godine, a završava 1997. godine u Beogradu – Prvu  Beogradsku Gimnaziju.
 

Iste godine upisuje Fakultet Organizacionih Nauka (FON), a 2003. godine diplomira.
 

Tokom studija bio je osnivač studentske organizacije FONIS,  koja je imala za cilj da okupi studente sa IT smera, omogući im praksu tokom studiranja, organizuje IT projekte i razna IT dešavanja.
 

Vlasnik je softverske kompanije ESENCA SOFTWARE već 19 godina, koju je osnovao još tokom studiranja. U Esenci je na poziciji Project managera.
 

Od 2006. do 2019. godine, bio je predavač i profesor na italijanskom eCampus Univerzitetu.
 

Do sada ima više urađenih radova na temu Upravljanja, optimizacije i vođenja IT projekata, i procesa Zaštite autorskih prava i intelektualne svojine za softverska rešenja i legalizacije softvera.
 

Od studiranja pa do danas radio je na nekoliko stotina projekata u privredi, koji se koriste kako u zemlji i tako u inostranstvu.
 

Živi u Beogradu, oženjen je, supruga Ivana, ćerke Maša i Iskra.
 

Facebook: https://www.facebook.com/masic.predrag

Linkedin: https://www.linkedin.com/in/predragmasic/

Email: predrag@esenca.rs

Websajt: www.esenca.rs